Mayluna je došla u moje ruke slučajno, onako kako nam često u život dođu najbolje stvari. Draga prijateljica pročitala ju je i bila je toliko očarana da sam jedva dočekala čitanje (Hvala, Ž.!). I Ivana ju je ubrzo krenula čitati i… ostalo je povijest. Dobro, ne baš, jer kupovina ovih prava nije bila baš šetnja parkom, da doslovno prevedem ovu englesku frazu. Trebalo je puno upornosti i strpljenja, a mislim da sam svim agentima pomalo dosadila i jedva su čekali da me se riješe :) No prava su tu i sve je ostalo palo u zaborav. A zaborav je ono što sigurno ova knjiga neće doživjeti jer radi se o jednoj jedinstvenoj, emotivnoj priči koja nadilazi zemaljske okvire i odjekuje dalje, u svemir...
O procesu stvaranja knjige i nadahnuću te planovima razgovarala sam s autoricom Kelley McNeil.
- Nedavno sam otkrila da ste radili u glazbenoj industriji. Kako je to iskustvo utjecalo na Vaše pisanje?
Oduvijek sam osjećala duboku ljubav prema glazbi, a moja prva karijera bila je iza kulisa u industriji koncertnih turneja tijekom 2000-tih. Noć žive glazbe, s obožavateljima koji se okupljaju kako bi uživali u bendu koji vole, predstavlja oblik pripovijedanja na svoj način. To je iskustvo koje te uvuče. Kao što se možeš izgubiti u dobroj knjizi na nekoliko sati, tako nestaješ u drugi svijet, što je prekrasan osjećaj. Taj isti osjećaj primjenjujem u svom pisanju.
- Jeste li obožavateljica glazbe iz 90-ih? Možete li s nama podijeliti nekoliko svojih omiljenih glazbenike iz tog doba?
Radnja Maylune odvija se krajem 90-ih i početkom 2000-tih na alternativnoj glazbenoj sceni, u vrijeme kada su se pojavili bendovi s više emocionalne dubine nego što je to bio slučaj prethodnih godina. To je bilo predivno razdoblje za glazbu. Bendovi poput Coldplaya, Radioheada, Travisa i Snow Patrola bili su neki od mojih omiljenih.
- Kako ste se odlučili na pisanje dualnog gledišta?
Kada sam prvi put pisala Maylunu, priča je bila ispričana isključivo iz Evienog kuta. No u kasnijim preinakama shvatila sam da je potrebna i perspektiva Cartera i benda kako bi se ispričala potpuna priča. Evie gleda na svoj svijet kroz prizmu žene koja je doživjela poteškoće u djetinjstvu, odbacivanje i veliki gubitak, i bilo bi joj teško pouzdano prenijeti ljubavnu priču. Uključivanjem Carterove i perspektive benda, čitatelji mogu iskusiti pravu dubinu osjećaja koje su oni imali prema njoj.
- Što Vam je bilo najveći izazov tijekom pisanja ove knjige?
Priča je ispričana nekonvencionalnom vremenskom linijom, što je svakako predstavljalo izazov. Morala sam osigurati da informacije budu predstavljene redoslijedom koji ima smisla za čitatelja, a da pritom ne otkrijem previše u bilo kojem trenutku. Također sam željela da priča na kraju ostavi čitatelju osjećaj nade, što je zahtijevalo puno pažljivog balansiranja s obzirom na tešku tugu koju nosi njihova priča.
- Možete li se poistovjetiti s nekim od likova i koji Vam je lik omiljen?
U svakom od likova ima malo mene. Posebno se povezujem s Carterom i njegovim filozofskim uvjerenjima o čudima svemira. No, kao majka i žena, također se poistovjećujem s Evienim pogledom na sebe i svijet. Teško je odabrati najdraži lik! Ali imam i veliku slabost prema Alexu, o kojem bih voljela više pisati. On je bio složen lik s ogromnim kapacitetom za ljubav koja nikada nije do kraja ostvarena.
- Koja bi pjesma najbolje odgovarala uz ovu knjigu? Možete li zamisliti njezin soundtrack?
Knjiga je u početku bila inspirirana jednom pjesmom, koju sam odlučila zadržati za sebe. Glazba je vrlo osobna stvar i želim da čitatelji uživaju u priči uz svoju vlastitu Mayluna pjesmu - onu koja govori o njihovom vlastitom životu. Mnogi su čitatelji već napravili vlastite playliste, u kojima sam uživala! No napravila sam i službeni soundtrack za roman, za koji vjerujem da hvata ton i luk priče, dok ostaje vjeran glazbi koju bi obožavatelji Maylune voljeli. Možete ga pronaći na Spotifyu ovdje: https://open.spotify.com/playlist/3SsUuHerKv7kuyfGhivxfD?si=49a47b09755a4126
- Što mislite o uspoređivanju Maylune s knjigom Daisy Jones & The Six, koju mediji često nameću?
Usporedba s Daisy Jones & The Six je neizbježna – obje priče pokrivaju događaje iza kulisa uspona jednog benda. A to je sjajna knjiga, pa mi je čast. Ali priče su vrlo različite, a mnogi su autori i scenaristi kroz godine istraživali temu bendova. Mayluna je jedinstvena jer se više fokusira na epsku ljubavnu priču između benda i žene te na ideju obitelji, uz malo filozofije i vjeru u čaroliju. Svatko tko je pročitao i uživao u obje knjige, vjerojatno će se složiti da su prilično različite.
- Možete li s nama podijeliti svoje planove za budućnost? Pišete li novu knjigu?
Trenutno radim na svojoj trećoj knjizi i na adaptaciji svoja prva dva romana za film.
Zahvaljujem divnoj autorici na odgovorima i od srca vam preporučujem da poslušate ovu odličnu playlistu, pogotovo uz čitanje Maylune!
Puno glazbenih pozdrava šalje vam
Sanda Dominković,
glavna urednica